Tambura

Tambura kratka povijest

Tambura je trzalako glazbalo srodno leutu ili lutnji, ruskoj balalajci, ukrajinskoj banduri, talijanskoj mandolini, panjolskoj gitari i drugim glazbalima koja su se razvila u svijetu iz zajednikih korijena u davnanjoj Perziji, dananjem Iranu. Stari su Perzijanci jo u 3.st. prije Krista svirali na glazbalu vrlo slinom dananjoj tamburi. Naziv tambura ili tanpura koristi se i za glazbala na podruju Indije koja kao i sitar, sarod i surbahar, izgledom i nainom sviranja podsjeaju na tamburu.

O pojavi tambure u naim krajevima nema dovoljno pouzdanih podataka pa i dalje traju domiljanja i prijepori o tom pitanju. Znanost e svakako dokazati jesu li tamburu Hrvati donijeli o pasu, probijajui se na dugom putu iz Perzije (kako misle poklonici teorije o perzijskom podrijetlu Hrvata) ili su je donijeli Turci u Bosnu pa se zatim migracijama okaca i Bunjevaca u krajeve iznad Save proirila, kako misle drugi, u sve krajeve Hrvatske i dalje u Maarsku, Austriju, Sloveniju….. Razmiljanja idu i dalje pa se ne iskluuje mogunost da je tambura stigla do nas putovima svile koji je bio vrlo znaajan za razvitak velikog dijela Europe i Azije.

No daljnja razglabanja o tom pitanju, vanom za nau kulturu, ostavit emo znanstvenicima a mi emo se drati vrstih injenica. Asirsku tamburu iz 3.st. prije Krista koja je pronaena kao slika urezana u kamenu ne moemo dakako proglasiti farkaevim braem unato frapantnoj slinosti jer se Milutin Farka rodio 23 stoljea kasnije, tek 1865. i jo je 23 godine trebalo proi do do objavljivanja njegove knjiice Kratka uputa u tamburanje po kajdama. Prethodili su mu vrijedni skuplja i teoretik Franjo Kuha, talentirani glazbenik i skladatelj Pajo Kolari i drugi s kojima je tambura postala vertikalom puke glazbene kulture u Hrvata.

Otada se to glazbalo, koje su prihvatili i Hrvati, rasijani po svijetu, razvijalo i usavravalo prema glazbenim potrebama i navikama. Stariji se farkaev sustav orkestralnog miziciranja dopunjavao i donekle mijenjao a sredinom 20.st. gotovo se posve povukao pred glasnijim i razvijenijim kvartnim tamburama E-A sustava ugaðanja. No tekoe s notacijom tog sustava u kojemu temeljni tonalitet nosi 4 povisilice, doveo je do nastanka G-kvartnog ugoðaja s poveanim brojem dionica i veim ukupnim rasponom. To je pogodovalo koncertnom muziciranju i time su tamburakom orkestru i zahtjevnije partiture, postale dostupne. Kvartni E-A sustav ostao je vrsto u folklornoj glazbi, osobito onoj koja slui kao pratnja narodnim plesovima. Nemalo tamburake glazbe snimljeno je u studiju Radio Zagreba i na 3-gl. kvintnim tamburama koje je jo poetkom XX st. orkestralno organizirao u Zagrebu Alfons Gutschy. Tambure gutschy-jeva sustava sviraju se danas jo u Gradiu i u profesionalnom orkestru HRT. No i taj sustav praksa nije potvrdila u cjelosti pa je mijenjana bugarija, iz troglasne u etveroglasnu, elo i bas iz troglasnih kvintnih u etveroglasne kvartne.

Raznolikosti u gradnji i ugaðanju tambure u Hrvatskoj govore tako o njezinoj velikoj popularnosti u naem narodu i predstavljaju veliko bogatstvo puke glazbene kulture.

O tamburi openito


Tambura se sastoji od tri djela trupa, vrata i glave.

Trup (rezonantna kutija) je uplji dio tambure koja slui rezonanciji a time i pojaanju preslabog zvuka kojeg stvara titranje ice. Osnovni je oblik trupa sve do sredine prolog stoljea bio krukoliki i dobivao se dubljenjem kladice. Danas se grade tambure preteno gitarastog oblika a ak i najmanje od njih, bisernice, imaju sastavljanu a ne dubljenu rezonantnu kutiju. Razlozi su tome svakako u veoj glasnoi ali i brojnim mogunostima da se izborom drveta za gradnju vie utjee na boju tona.

Vrat je uzak i dugaak dio koji povezuje glavu sa trupom. S gornje, ravne strane, su poredane preke (prenice, krsnice, pragovi) koje slue mijenjanju tonske visine kad se ice u titranju pritiskuju na njih.

Glava (ivijite) je nekada imala iljatolik ukrasnik oblik koji se jo moe nai kod nekih bisernica. No ipak je prevladao zaobljen puoliki oblik. Na glavi mogu biti ivije za napinjanje ica utaknute izravno u drvo glave ili moe imati stroj za navijanje.

O ORKESTRALNIM SUSTAVIMA UGAÐANJA TAMBURA

Ovdje emo izloiti kratki pregled sustava ugaanja tambura. Slike su postavljene onako kako bi to vidio tambura da okrene instrument prema sebi.

Samica


Samica je u Slavoniju dola vjerojatno sa okcima iz Bosne pa se kasnije proirila i u druge krajeve panonske ravnice (Baranja, juna Maarska), na dio Bilogore, Kordun i Liku (kuterevka, dangubica…) i dijelove zapadne Bosne. To malo seosko trzalako glazbalo skromne izradbe a vrlo ivahno u rukama dobra sviraa svakako je prethodilo svim sustavima koji su se razvili u nas. Dva para ica ugaðaju se u intervalu kvarte d 2 a 1 ili prema potrebi pjevaa u plesu (osobito enskih glasova) i cijeli ton vie, dakle e 2 h 1 . timanje i pretimavanje s drvenim ivijama je brzo i jednostavno ako je samica uistinu sama u pratnji ili posve sama. Zanimljivom tehnikom sviranja razdvajanjem jednako ugoðenih ica prstima lijeve ruke, samiar s lakoom postie etveroglasne akorde u ivahnu kretanju, a razliitim otkucavanjem teke i lake dobe desnom rukom, upotpunjava ritam koji potie na ivlji ples. U novije vrijeme samica se ee ukljuuje u tamburaki sastav pa se rad desne ruke pri sviranju izmijenio.

Dvoglasni kvintni sustav (farkaev)

Mijo Majer, Slavko eper, Franjo Kuha i Milutin Farka (Krievci, 1865. 1923.), podjednako su zasluni za formiranje dvoglasnog sustava ugaðanja, no sustav je u praksi dobio ime po glavnom propagatoru M.Farkau. U tom sustavu sve do 40-ih godina prolog stoljea, na bisernicama i prvom brau, sve su etiri ice ugaðane jednako (unisono): bisernice d 2 a bra d 1.

Preke su na jednoglasnim tamburama bile do tona g bile poredane u polutonovima, a od g na dalje dijatonski. Tonije na donjim icama su iza g bili postavljeni tonovi G-dur ljestvice, dok su na gornjim icama bili polutonovi.

Jo prije II svj.rata i bisernice i prvi bra poelo se ugaðati dvoglasno a pojavila se i trea bisernica (naziv kontraica pripao je sada njoj) pa je cijeli sustav ugaðanja dovrio svoj razvoj ovako:

Bisernica I II ……………….d 1 g 1
Bisernica III …………………….g 1 c 1 ( s transponiranjem u F)
Bra I II III ………………..d 1 g
elovi …………………………… g c (s transponiranjem u F )
Bugarija I …………………………..g 1 d 1 – h
Bugarija II ………………………..d 1 h g
elo …………………………………..d G
Berde ………………………………..Gg Dd

Tambure tog sustava lijepog i plemenitog tona pratila je i specifina gradnja tih glazbala, no ubrzo nakon rata, poele su se povlaiti iz nae puke glazbene prakse. Dinaminijem vremenu i potrebama mladih sviraa bolje je odgovarao E A kvartni sustav prodornijeg zvuka, kraih vratova pa time i vee pokretljivosti.

Troglasni kvintni A sustav

Troglasni je kvintni sustav g d a nastao proirenjem dvoglasnog kvintnog za jo jedan par ica i zamjetnih promjena u gradnji glazbala, debljini ica pa time i u glasnoi i boji tona.

Bugarije su troglasne kao i u farkaevu sustavu. U sastav tamburakog orkestra Radio Zagreba (danas HRT) njegov je ef dirigent Vlado Mutak 60-ih godina unio etveroglasno kvartno G-elo,

3-gl. bugariju zamijenio 4-glasnom i 3-gl. bas zamijenio 4-glasnim G-basom (alternativno kontrabasom)

etveroglasni kvartni E – A sustav

Dugotrajno kolebanje i suprotstavljanje iskustava izmeðu kvintnog i kvartnog ugaðanja a napose oko broja ica i oblika standardne tambure i standardnog tamburakog orkestra, traje i danas. Ipak, suvremena je praksa potvrdila kvartni sustav ugaðanja a openito je prihvaen gitarasti oblik u braeva i bugarije. Berde je oblikovano prema kontrabasu a elo prema violonelu ali se u nekim orkestrima rabi i elo gitarastog oblika s jednakim ugaanjem. Na oblik je bisernica u drugoj polovici prolog stoljea snano utjecao graditelj tambura iz Sente Bocan Lajo ije su bisernice jo iz faze rune izradbe bile vrlo prodornog zvuka.

etveroglasni kvartni E-sustav razvio se iz troglasnog sustava poetkom XX st. u e i u d timu. Tambure su u e timu glasnije to je posebno vano pri sviranju na otvorenom prostoru a u amaterskoj praksi pogodnije su za pratnju enskog pjevanja u pokretu (ples). Notiranje u tom sustavu ugaðanja nije jo uvijek dovreno u svom razvoju pa ima dosta tamburaa majstorske tehnike koji ne itaju note. U novije vrijeme u veim sastavima i orkestrima pojavljuje se i trea bisernica to u praksi znai i harmonijsko obogaenje.

etveroglasni kvartni D – G sustav

etveroglasni kvartni D – G sustav u cjelini za jedan ton dublje ugoðen

etveroglasni kvartni G sustav

etveroglasni kvartni G sustav logina je, i do danas zadnja karika u razvoju organiziranja tamburakog orkestra. Nastao je iza II svj.rata na osnovama etveroglasnog D sustava. U taj sustav uvedene su dvije G-bisernice a dotanja D-bisernica zadrana je u novom sustavu kao trea. Zbog krajnje neprilinog dotadanjeg notiranja vodeeg glazbala kojem se najvia ica notirala ispod crtovlja, D-bisernica se sada transponira u G pa tako svirai itaju jednako kao i svirai na G-bisernici. Jednako je uinjeno i s 1. i 2. eloviem. Tako reformirani D G sustav preimenovan je u G-sustav ugaðanja. Otada se proirio po velikom dijelu sredinje Hrvatske i u Gradiu. Isto ugaðanje primjenjuju i tamburai Duquesne University Tamburitzans u Pittsburghu no bez transponiranja 3.bisernice i elovia. U prolosti su otpore transponiranju pruali vie voditelji orkestara i poneki araneri nego li sami svirai koji su time dobili olakanje u itanju svojih dionica. Moemo pretpostaviti da e i notiranje bugarije, koje je sada ispod crtovlja u najiroj praksi biti transponirano za oktavu vie.


Dalje moete pogledati tambure koje sviramo mi i ostale kordofone srodne tamburi.

G-bisernica

D-bisernica

G-bra

elo – malo

elo

Bugarija

Berda

Comments are closed