35 godina Tamburice Cogrtof, Gradie 28.05.2006

35 godina Tamburice Cogrtof

Na nae sveope veselje, prije par mjeseci smo pozvani na proslavu 35 godinjice ansambla Tamburice Cogrtof. Kako godinama suraujemo sa nekim ansamblima i osobama u Gradiu bez previe razmiljanja smo pristali na to.

Tog dana smo poeli kao i uvijek, sa jutarnjim kavicama.

Nakon stavljanja instrumenata i odora u autobus, polako smo krenuli. Zabava je krenula ve tada, iako nismo jo otili sa parkiralita ispred nae zgrade. Na svu sreu ica D na gitari je sve to izdrala. Tambure smo potedjeli jer jo emo se nasvirati. I dakako, imali smo goriva za put.

No bilo je i onih koji nisu imali previe energije, bez obzira na gorivo. Jer ipak je to bila subota ujutro. Neki su doli sa tuluma, neki su spavali moda koji sat prije, saznali smo da su neki ak i bili na raunalima do rano ujutro (???). Zato smo nekima osigurali da si ipak mogu malo odspavati, ako im ne smeta buka…

Kako smo gorivo brzo troili, trebalo je koji put i stati. Rijetko kada se moe vidjeti tako brzo vaenje cigareta i njihovo paljenje. I ta potreba je vjerojatno bilo toliko oita da su nas i Slovenci i Austrijanci odmah putali kroz granicu bez pitanja. Dakako stali bi odmah iza nje jer tamo ima WC.

Kad smo doli u Austriju, odmah smo se zaputili prema eleznom (Eisenstadt), glavnom gradu u Gradiu. Nismo imali mnogo vremena pa smo samo na kratko posjetili dvorac Esterhazy.

Odmah zatim smo krenuli smjestiti se u hotel, pa na probu u Cogrtof. Morali smo napraviti probu u crkvi jer ona ima malo drugaiju akustiku na koju se treba naviknuti. Iako je Cogrtof vrlo lijepo mjesto, moramo priznati da nas nije doekalo ba lijepo vrijeme. Nije padalo ba prema prognozi ali opet je sve bilo nekako tmurno i teko. No oito se nekome svidjelo kako smo odsvirali probu jer se nakon probe tono iznad crkve dogodilo ovo:

Potom smo otili do hale gdje se odvijalo to dvodnevno slavlje za proslavu 35 godinjice. Gosp. Mate Klikovits je sve pozdravio a zatim poveo svoj orkestar Tamburicu Cogrtof u glazbu. A veer su zavrili dobro poznate Gazde.

No u hotelu emo ostaviti za interne rasprave.

Sutradan se slavlje nastavilo sa jutarnjom misom gdje smo izvali neke stvari, i sudei po reakcijama sudionika, izveli smo ih dobro. I s povorkom se uputili na daljnje sviranje ostalih orkestara iz Gradia . I u meuvremenu nastavili sa ispijanjem aja (od hmelja).

Na kraju smo i mi zasvirali. I pritom dali sve od sebe, nadajui da emo nagodinu to ponoviti. U Gradiu.

I svakako se jo jednom elimo zahvaliti gosp. Mati Klikovitsu na srdanom doeku i Barbari koja je cijelo vrijeme bila uz nas, ak i kad smo imali neka glupa pitanja.

Osvrti lanova:

Meshtra -> …konacno smo se maknuli malo, s kvarta barem :)). Bilo je iscrpljujuce, ali i zabavno…. vidim da nezrelost jos uvijek vlada!! Sa strane organizacije je moglo bit i bolje, al sta sad….snasli smo se. Koncert je bio mrak, obzirom na to kak smo proveli noc i koliko smo spavali, ali onda opet, bilo je divljih i razuzdanijih noc prije koncerta. Naravno spica putovanja bio je povratak, tulum u busu (kao i uvijek). I sad bi bilo krasno kad bi iduce sezone nastavili u slicnom tonu.

Kika ->

Bila jednom jedna gradianska turneja….. Nakon dugo priprema za nau malu veliku turneju konano moemo rei da smo napravili dobar posao, a usto se i dobro zabavili. Niti ona gradianska kiica nije zaprijeila put dobrom raspoloenju i srei kratkog izlaska iz zagrebakog podneblja. Svaka ast gradiancima na jako dobroj organizaciji i udobnom smjetaju u super suvremenom hotelu. U hotelu su me najvie zadivili bambusi u vazama svake sobe (i na recepciji) i kreketanje zabica u oblinjem jezercu. A ona tiina i mir na recepciji – nigdje ive due – ma milina, sloili bi se neki, neki su dobro izravnali kime na podu – cure ni se nije vidlo na koncertu ! Mislim da je ua sve nadmaila – u tri dana spavala je dobro max. 3 sata. Samo je jedna ua ! Mislim da smo u crkvi definitivno osvijetlili obraz pa od silnog ponosa vie nismo vie mogli doekati nastup u sali da pokaemo koliko stvarno znamo ve smo skoro ekajui njegov poetak klonuli duhom. (moda nije loa ideja da malo ee nastupamo u crkvama jer tamo je akustika jednostavno nezamjenjiva sa bilo kojom drugom, sada kada ve imamo ak i NEBOINI crkveni repertoar!). A kad ono…eto nas opet, nezaustavljivih – bez obzira na amor, buku i onu stranu NE-akustiku cure su zaorile iz petnih ila, tambure se nisu mogle vidjeti, ali su se zato dobro ule iz pozadine. A ta e, ne moe imati ba sve ! Gradiancima su zastali pohanci i piva u ustima i nisu nas mogli ne uti i zamijetiti – kao to ree sveenik u crkvi; imaju to uti i vidjeti – i tada veselo zamahne svojim jezikom … Malo pogleda u publiku i bude ti drago kad vidi ona gradianska oarena lica (dodue bilo ih je vie starijih, ali nema veze) kako te s oduevljenjem gledaju i misli da li uope znaju tu pjesmu koju sada pjevamo pa su zato sretni ili je prvi put uju pa im se tako svia. No dobro – najvie smo ostali zadivljeni njihovim entuzijazmom odravanja starohrvatskog govora – to je stvarno neto nevjerojatno s obzirom da ive u potpuno drugoj dravi – i voljom i eljom da to prenose na mlade. Istina da kada sviraju sve su im u uture iste, ali kad se sjeti ovog prvog ba sve im je oproteno ! Pohvaljujem maestra na silnom trudu, dobrom raspoloenju i profesionalno odraenom poslu tijekom itave turneje. Na maestro je stari maak – ba svakome se uvue pod kou ! By the way – slike su odline, Beba je poloio ispit za fotografa, uvjerit ete se i sami – preporua se i nadalje ! Donosim cd u etvrtak – Kova, imat e posla, vjeruj mi. Beba i ja smo vino degustirali tek doma (za sada samo bijelo) i potvrujemo da je … jako dobro. Nismo neki vinopije, ali ovo Matino je stvarno dobro. Do slijedeeg vienja, svima lijepi pozdrav od Kike i Bebaa !

Maestro Boo-> Bilo je lijepo. Super putovanje bez zadravanja na granicama. Dan prvi. Barbara se s visine brinula za nas. Ne moe joj ni do ramena kolika je. To znai da je sve timalo. Ona je pojam pouzdanja. Tako kae Mate a ja mu vjerujem. Eisenstadt. Esterhazy. Slikanja. Osmijesi. Mate svuda, Mate oko nas. Veera u sosu i crnom vinu. Gdje se izgubio osmijeh Mona Lise? Metrica, moemo li ga vratiti? Hotel na osami – s karticama. Tko izmisli te aave kartice za umorne i raspoloene!!! Dan drugi. Nastup u crkvi sa ak sedam pjesama pravi uitak: fina akustika, susretljiv puk i nasmijeeni vl. eljko. Radosne trenje, malo podbuhli ali duboko koncentrirani svirai… Poslije – ruak u atoru beki (pohani nicljini) pa piva, pa mjeana salata, pa piva.. pa,hm… opet piva (a tu je negdje bilo sino – Marijino crno vino). Ne spominjalo ga se vie! ekanje popodnevnog nastupa. Maja je na cesti nala snopi kreditnih kartica i zadivila sretne vlasnike… Odakle ste? Iz Hrvatske, iz Zagreba, Aaa! Dozvolite da vas poastim, Ne, hvala, sad moram na pozornicu, O je.., a mi smo iz Vukovara, Aaaa Iz Vukovara, moram ii na pozornicu. Svako dobro vam elim. Oooo, pa vi pjevate, hvala vam…, hvala..). amor u velikom natkritom prostoru nije prestajao. Ljudi su jeli, pili, razgovarali. timung veselog druenja. Tamburaa na sve strane: Cindrof, Klimpuh, Vulkaprodrtof.. Kiurina vani ne prestaje cijelog popodneva.. Piva. amor. Grupe nastupaju. Tamburai dobro pjevaju, isto i ritmiki uredno. Svi su sretni i svima se uri. Televizija snima dvije pjesme. Kad su trenje pustile glas amor je utihnuo. Brojna se publika podijelila. Do pozornice su se smjestili oni koji su htjeli uti Trenjevku. Ve dosta godina nismo bili kod Mate. (Bili smo, ne tako davno, kod Gisele u Velikom Boritofu). Govori, estitanja, prekrasna velika flaa Matinog vina, rukovanja, obeanja, nadanja. Slikanja, slikanja, slikanja… Mate i Barbara zadnji su nam mahali kad je na autobus krenuo put Zagreba. Sve je bilo lijepo, da ne moe biti ljepe. Kad smo ve dobrano odmakli, skuili smo da nam je u atoru ostala prekrasna, velika, flaa Matinog vina. Eh, tamburai, slabi ste mi neki pijanci!

Maja -> Napokon smo otputovali u tako eljeno Gradie…..i kako je bilo?!Ma kak nama uope moe bit,nego odlino!Od samog starta u subotu pa do Zagreba samo pozitivna vibra i zafrkancija.U subotu navee kad smo doli u hotel kad je Maestro siao u predvorje i ugledao one divne stolove vidjela sam da je u udu i strahu,a u nedjelju je s nama nazdravljao na povratku…sve je bilo odraeno vrhunski,zato svima nama 5+!Organizacija ima svojih propusta kao 4-5 sati ekanja,ali uz pivicu je sve lake to Metra najbolje zna :-)!Nadam se da emo takav vikend opet uskoro ponoviti..da neemo ekat 6 godina :-) :-) :-)!
Pozdrav svima!

Comments are closed